MOJA CRNA GORA

Ima jedna Crna Gora
Daleka je, čudesna je
Ima jedna Crna Gora
U njoj moja bajka živi.

Ima jedna Crna Gora
U brdima, planinama
Dolinama bistrih rijeka
Na obali pokraj mora
U kanjone i litice
Na vrh strašnog Durmitora
Na talasu bistre Tare
Oslikana gorskim okom
Divnom tajnom Nevidia.

Ima jedna Crna Gora
S Prokletija vjetru priča
Nosi šapat Ibra,Lima
Strogu šutnju iz Platija
Đe Morača žedna juri
Da prihvati krotku Zetu
Da u smiraj moru pođu
Da se nađu sa Bojanom
Da razmijene njine tajne.

Ima jedna Crna Gora
Što Rumiju svoju grli
Koja priča narodima
O ljubavi nenadmašnoj
Kosare i Vladimira.

Ima jedna Crna Gora
Pod Ostrogom, u planini
Kod moštiju čudotvorca
Svetog Oca Vasilija
Đe hiljde grješnih duša
Spas potraže i nalaze.

Ima jedna Crna Gora
Gore, nebu pod oblake
Đe se munje sudaraju
Đe gromovi pjesmu poju
Đe se vjetar, vjetrom plete
Nad Cetinjem
Nad Lovćenom
Odakle nam sunce sija
Zbori duša Vladičina.

Ima jedna Crna Gora
U njoj riječ, riječ traži
Strašna riječ vaskrsnula
Iz njedara naše majke
Iz utrobe tople njene
Iz kamena studenoga
Iz obijesti modrih rijeka
Iz spokoja plavog mora
Iz mudrosti mrkih šuma
Otrgla se u nebesa
Traži đecu pogubljenu
Da u srca uplašena
Hrabrost vrati, ljubav vrati.

Strašna riječ, divna riječ
Sloboda je čovjek zove
No da bi je tako zvao
Čovjek, čovjek biti mora!

Ima jedna Crna Gora
Valja nama do nje doći!

22. 10. 2013. Nikšić

Praznik nad praznicima

Trinaesti jul
Veliki datum
Moje domovine
A ja se pitam
Đe smo
Ko smo?
Đe se đedoše
Svi Tuđemili
Krvave Fundine
Svijetli Grahovci
Stravični Vučji Dolovi
Herojske Sutjeske i Neretve
Đe se đedosmo mi?
Ko poništi
Vojislavljeviće
Balšiće
Crnojeviće
Ko unizi
Sedam veličanstvenih
Petrovića
Ko nam oduze
Pravo na hrabrost
Koja to sila
Junačku krv
Predaka razvodni?
Što se to desi
S’ genom slobode
Što nam
U amanet ostaviše?
Kako se jadno
Predasmo i podasmo
Devedesetim
Godinama bruke i sramote
Zločina i beščašća
Godinama sopstvenog nestanka?
Nestadosmo
Sretni
Što ubismo
Svaku želju za slobodom!
Potomci
Strašnih predaka
Sluganstvo
Primismo k’o vjeru
Ljubav ubismo
Mržnju i pohlepu
K’o vrlinu usvojismo
Oči svoje izvadismo
Na krvavu trpezu
Slijepog vođe
Stavismo!
Jadna moja domovino
Plače nesrećno
Srce moje
Iz mojih
Krvavih očiju
Iskra slobode
Zove!

13.07.2013.godine

Njima, što pjesmom surovu stvarnost čine podnošljivijom. Povodom 20 godina postojanja D.S.T.-a

Juče dječaci, danas ljudi

Volim tu priču, s ukusom slobode

Nek’ me uspavljuje, neka me budi

Neka me sa njom, do mene vode.

 

 

Hrabri dječaci, čistih iluzija

Stasali u vrijeme mraka

Htjeli da život bude čarolija

Da nas pjesmom brane od ludaka.

 

 

Iz iskrenih duša, pjesma izašla

Prosula se kroz prostor i vrijeme

U svakom od nas, sebe našla

Stisnutih srca,uplašene…..nijeme.

 

 

I priča pjesma silinom zvuka

Teče kroz vene, šapuće duši

Hej! Ja sam sloboda, nijesam bruka

Daj, iskreno me zapjevuši!

 

 

Pjevaj slobodo, srcem dječaka

Snagom uma, protiv svih laži

Samo se s tobom može iz mraka

Samo se s tobom istina traži!

 

 

Nikšić 21.06.2013

IZVOR

Stojim pred tobom
Glasniče života
Gledam ti u lice
Silni drzniče
Hrabro se plašim
Nije me sramota
Tužan sam, vrijeme mi izmiče.

A tebe, baš briga
Rugaš mi se
Razjapljenih čeljusti
Šapćeš strahote nepristojne
Ležerno komadaš
Najbolje djelove mene
Bacaš u utrobu svoju
Ne osjećajući
Ama baš ništa.

I tako svaki dan
Na desetine hiljada mene
Uzimaš use
Veličanstvo stvaranja
Pomalo sebe jačaš
Podosta mene ubijaš.

Ne znam, da li ti je stalo
Da l’ te i malo briga
Volio bih da znaš
Da me hrabri strah
Popušta sve više.

Ne , nijesam se predao
Naprosto, ne bojim te se!

Tu sam, uspravno stojim
Ne nudim ti se
Al’ ni ne bježim
Od tebe se uteći ne može.

Al’ što baš ja?
Kod ovoliko gada
Ti si se navrzao na mene.

Neka te, imaš pravo
Ti si taj što odlučuje
Ti si taj što sve može
Uzimaš što želiš
Biraš ono najbolje.

Ostavi nakot, ološi ološke
Znaš ti dobro što činiš
Nije tebi do njih
No do tebe
Nećeš da te opogane
Imaš i pravo
I ja bih, da sam na tvom mjestu.

Uzimaj, navali
Ima mene koliko hoćeš
Al’ znaj, kad ti jednom zapre
Strah je potpuno prošao!

Igalo, 25.05.2013.

ZLOČIN

Na tvoje oči GOSPODE

Umire

Čitava jedna CRNA GORA!

 

 

Umire

Ona koju nam TI stvori

Reče našim slavnim precima

Da je čuvaju,vole i paze

Da bi je,jednog dana

Nama predali.

 

 

 

I volješe je,slavni preci naši

Slavu joj sticahu

Veliki kraljevi

Premudre VLADIKE

Branjahu je od svakog zla

Dični junaci,đeca njena.

 

 

 

Nama,tu ljepotu ostaviše

Zavoljesmo je

Kako se samo majka 

Voljeti može.

 

 

 

I ljubav

I sreću

I znanje

I obraz

I snagu svoju,založismo za nju

Založismo za sebe.

 

 

 

I vraća ona

K`o svaka dobra majka

Ponekad,kroz prste progleda

A đeca,k`o đeca

Počeše s nestašlucima

Dođe bezobrazluk

Što se u zločin pretvori.

 

 

Dođoše po tlu i krvi

Braća naša

Državu za igračku dobiše

U paramparčad je razbiše

Umove nam silovaše

Majku oteše

Boga u sebi ubiše

Mračne zastore spuštiše.

 

 

 

Svaki dan

Dobri moj GOSPODE

Gasi se po jedna riječ ljudska

Sklapaju neke oči isplakane

Umire po jedna pjesma

Toplina nestaje

Led njihovih srca,sve sprži!

 

 

 

I juče

I danas

I noćas

I sjutra,dragi moj GOSPODE

Na tvoje oči

Umire čitava jedna

Čojska i sojska CRNA GORA!

 

 

Nikšic 7.2.2013 

TARA (NJOJ,SAMO NJOJ)

K`o munja nebo,rasporila planinu
Čudesni kanjon stvorila
Ljepotu prosula međ` litice
Strmoglavila se u bezdan
Pričajuć` tajnu nastanka.

 

U njenoj bistrini,oko razigrano
Vražji brzaci,hvataju misli odlutale
Na čas zastale,u opasnom miru virova.

 

Šumi tišina valova
Pjeni groznica svitanja
Veličanstvena oda radosti
Burne donosi smiraje.

 

A ona žuri,ni za čim ne žali
Nosi taj tren,što vječnost traje
U jednoj kapi,sva ljepota stala
A jedna kap joj,draža od ljepote

 

I teče rijeka,a sa njom i priča
O divnom snu u kom želim ostati
`Oću da čuvam,ljepotu trenutka
`Oću da sanjam,tajnu nastanka.

MOJ GRAD

Kroz snove lutam,noge mi teške

Tražim izgubljenu nadu

Dal” plaćam svoje il” tuđe greške

U mom bezimenom gradu?

 

 

U mraku bez kraja,uzdahe kidam

Plamičak baca tanku nit nade

Gusti mrak,žurno,sa nje skidam 

“Oću svjetlosti bezimeni grade!

 

 

“Oću,da ljubav pobijedi

Da sreća,kroz snove pliva

Da ružno sjećanje izblijedi

Da svjetlost bude živa!

 

 

Tad” ćeš se nasmijat”,grade

Kao u stara vremena

Đeca sto ljubav sade

Sjetiće ti se imena!

 

Nikšić 2008

Previous Older Entries